U cipelicama single djevojke

Dragi svi,

Ne znam kako da vam dočaram, ali kada godinama pišeš, pa makar to nitko nikada ne pročitao, ipak bilježiš sam svoje tekstualne uspone i padove. Jedan tekst koji sam napisala prije par godina, a prvi put ga je objavio Cosmopolitan.rs. najviše je označio u kojem će smjeru otići moje pisanje. Tekst je to koji me opisao  najbolje do tada, a u kojemu se, unatoč promjeni statusa uvijek iznova pronalazim. Jednom mi je moja draga komentatorica rekla kako sam na savršen način spojila cipele i ljubav, i kao što vidite, taj je tekst presudio i u naslovu ovoga bloga. Donosim ga u cijelosti, dvije godine poslije, i nadam se da će i danas pronaći put do još neke single cure. 

U cipelicama single djevojke 


Muškarci nikad nisu razumjeli ženin odnos prema cipelama, a vrlo je jednostavan. Kad žena bira nove cipele, obično joj za oko zapadnu one najsjajnije, najmodernije i najpoželjnije. Ponekad baš te najpoželjnije nisu i najudobnije, ali i to prebrodiš zato što se sjajno osjećaš dok ponosno koračaš.Većina žena ima fetiš visokih potpetica, iako kažu da tko visoko leti, nisko pada. Zato ni visoke potpetice nisu za svaku ženu. Visoke potpetice nose samouvjerene žene koje su se za hodanje u njima već izvježbale. Put do visokih potpetica nije lak. Prije toga puno godina provedeš trčkarajući u tenisicama. Naravno, kad smo bile mlađe, naučiti vezati tenisice bila je znanost svoga doba. Kad se istrčkaraš u tenisicama, spremna si za balerinke, osjećaš se kao da ti je netko dao besplatnu ulaznicu u svijet odraslih. U posebnim prilikama poput vjenčanja i dosadnih obiteljskih okupljanja dobile smo i bonus – male potpetice! To je neobjašnjiva strast i sreća koja traje, nažalost, vrlo kratko…
A onda, kad te pošalju u svijet, da samostalno donosiš odluke i dobiješ onaj neobjašnjivi osjećaj slobode da biraš, tad biraš najbolje cipele. Bar takve želiš, mada često moraš potegnuti za lošijom kopijom istih. Pratiš trendove, sanjaš Louboutinke i Manolice… Najvažnije je da nekako ispuniš policu s cipelicama! Tu bude onih sjajnih za novogodišnje tulume, neonskih za sive kišne dane, klasičnih crnih… i uvijek ti ostane bar jedan par onih finih mekanih tenisica za kojima posežeš u nedostatku osjećaja lakoće.
Ni Manolice ni Pravi ne padaju s neba. Optimistično tvrdim da jednom svaka singl djevojka može dobiti i oboje. Svoje sam cipelice i svog Pravog našla, a u međuvremenu, naučila sam živjeti i sa cipelama prethodne sezone i to sa sniženja.
Jedna je tip djevojke koja nikako ne može biti sama, i u konstantnoj utrci za Manolicamakupila je već mnogo jeftinijih cipela koje sad ne skupljaju ni prašinu na polici. Nisam nikad razumjela djevojke koje ne znaju uzeti život u ruke ako u svakom trenutku života nemaju kraj sebe partnera. Nisam razumjela uletanje u veze samo da se zadovolji potreba za pripadanjem. Zadovoljstvo je stvar unutarnje prirode i više je u glavi nego u srcu. Jedna je često u kraćim periodima sama, i takvi su nažalost obojeni sivilom.
Druga je tip djevojke koja je jednom davno imala svoje cipelice, ali nažalost potpetica im je pukla. Još je gore to što cipelice drži na polici kao svetinju, i često ih čežnjivo gleda i pokušava stati u njih, ali joj više ne pristaju! I ja sam jednom mislila da  imam savršeni par cipelica, i u njima je bilo divno, ali onog trena kad su postale tijesne, kada mi je veza prerasla u naviku, nisam dva puta razmišljal dok sam ih stavljala, skupa sa lijepim uspomenama, u kutiju na vrh ormara.
Treća je tip djevojke koja je uvijek zadovoljna onim što nosi, bile to posuđene cipelice od prijateljice, stare tenisice ili štiklice za subotu uveče. Zato što te cipelice nosi ona, a ne one nju. Uspješno balansira između svih životnih situacija, a voli sebe sa ili bez partnera.
Čekajući one koje ću obuti samo jednom....

Poznavali su me kao Treću, opisivali kao samouvjerenu, a gotovo nikad kao nesigurnu. Zlobniji su voljeli reći i da sam umišljena, a možda su samo htjeli moje cipelice. Recesija je bila i na mojoj polici sa cipelama, a i u mom ljubavnom statusu. Zato sam se teško odvajala od nekih starih cipelica. Od silne želje da što prije dođem do Manolica, gubila se esencija i stara Ja, koja je uvijek imala istančan okus kad su cipelice u pitanju i sa svakim parom se pažljivo ophodila. Mada sam ih birala sa srcem i velikim žarom u očima, znala sam ih nekad samo ostavit na polici, znala sam prihvatiti činjenicu da neke ne mogu ni imati, znala sam ne požljeti tuđe i jako sam dobro znala nositi one koje imam.
Mislili su  tada da mi nije lako biti single, često me doživljavajući sa sažaljenjem. Ali bitisingle uopće nije bilo teško.
Naučila sam da kad konačno zbrojiš greške koje činiš dok si single i iz glave izbaciš sve negativne misli, osjećat ćeš se sretno i ispunjeno baš kao nekad, uživat ćeš u malim stvarima i birati cipelice s prepunih polica…
Možda ćete se pronaći u Prvoj, Drugoj ili Trećoj, ali svaki stereotip treba odbaciti i pronaći se sam, iznutra, sa istim žarom kao kad biraš nove cipelice. I dok samouvjereno koračate u potpeticama, dok nespretno zapinjete u previsokim petama ili sanjate svojeManolice, ne zaboravite da je sa muškarcima isto kao sa cipelicama – prve zbog kojih vam zatitra srce vrijedne su uloga, i odlaganja svog single statusa na policu na starim cipelama!

_________________________
Objavljeno drugi put ovdje 4.2.2012.
S ljubavlju,
Andrea



Oznake: , , , , , , ,