Jesen, najljepši osmijeh u godini


Pomalo neobično za jednu horoskopsku Lavicu da ne piše odu vrućem ljetu iza nas, ali to i jesam ja. Kod mene rijetko kada stvari idu po pravilima. Iako o jeseni većina piše sa nekom dozom melankolije, sjete, nostalgije, pa čak i tuge, ja o jeseni pišem sa najvećim osmijehom u godini. I dok kiša rominja po prozoru, dok vatrica pucketa u kaminu, slučajni prolaznici ostavljaju svoj trag na ulicama duboko u šarenom lišću pod njima, ja grlim jesen i sve ono što ona za mene predstavlja.

Jeste li ikada napravili neku životnu promjenu u ljeto? Odselili se, našli novi posao, promijenili fakultet, započeli novu ljubavnu vezu? Pretpostavljam da je odgovor u većini slučajeva negativan. Upravo tako, ljeto je samo po sebi bezbrižno doba u kojemu nema mjesta za promjene.

Promjene su ono po čemu najviše volim jesen. Jesen kompletno miriše na nove početke, sjetite se samo prvih školskih dana i ponovnog odlaska u školske klupe, mirisa novih knjiga i praznih bilježnica koje su predstavljale neka nova poglavlja koja čekaju da se otvore. Evo opet one melankolije s početka, zar ne? Jesen zvuči kao nova najdraža pjesma sa radija zarazne melodije, a svi znamo koliko glazba grije.  Da, priznajem vam da je jesen hladna, ali ako se upustite u njenu čaroliju, ugrijat će vas kao nijedno ljeto do sada.

I gradovi će u jesen doživjeti promjenu, i to šareniju nego ikada...


Ova jesen za mene predstavlja  možda najveću promjenu do sada. Već sa prvim danima rujna nametnulo mi se pitanje: Što sada? Kako ipak svemu pristupam srčano, ali i srcu nekad treba vodstvo, razumno sam odigrala mini intervju sama sa sobom. Malo po malo shvatila sam da se moj život ponovno preselio. Od zagrebačke adrese ostale su samo uspomene koje polako padaju u drugi plan prema novima koje gradi adresa moga doma. Jedino što me i dalje vezalo za taj (sada u mojoj glavi mračni) Zagreb ostao je fakultet. Poražavajuća činjenica za jednu, prije 5 godina izrazito ambicioznu mladu studenticu je ta da je ovo ljeto trebala baciti visoko u zrak plavu kapicu koja bi predstavljala kraj jednog životnog razdoblja. Međutim, kraj nije ni blizu, a toliko ga priželjkujem. Na rubu da se predam i odustanem od svoje budućnosti, ili je samo potražim negdje drugdje dogodilo se nešto što mi je trebalo puno prije. Nekakav glas izvana koji u tebi prepoznaje ono što ni sam ne vidiš.  Kada se na papiru ukazalo rješenje koje govori da možda ona moja odluka od prije nekoliko godine nije bila pogrešna, znala sam da je vrijeme da ponovno upregnem konce svog života, pronađem izgubljenu ambiciju i motivaciju. Nažalost, ili ipak na sreću, promjena je značila hrabar, i nadam se siguran nastavak. Nastavak priče koja je započela 2007.godine u Zagrebu, a nastavit će se u Osijeku, nadam se na jedan lakši i ljepši način, u blizini doma. Nastavak donosi i novi početak, nove izazove kojih se ovaj put nimalo ne bojim i koje zaista jedva čekam da pokorim.  Koliko se toga promijenilo, vidi se samo iz mojih fotografija sa indeksa. Prije pet godina imate sliku zbunjene plave djevojke sa 12 kilograma više nego danas. Danas, na novoj slici u sebi vidim ženu koja može promijeniti puno toga na sebi i uzeti vlastitu budućnost u svoje ruke, tamo gdje je oduvijek i pripadala.

Zakoračite hrabro u jesen...


Međutim, kako nikad nisi siguran ni gdje će te ta tako željno iščekivana diploma odvesti, ne smiješ nikada prestati raditi na svim svojim interesima. Ove sam jeseni konačno odlučila naučiti još jedan jezik, baciti u koš opravdanja da za to nemam vremena, da je skupo i dugotrajno. Moj komplet za učenje španjolskoga sada ponosno stoji na mom stolu dok tamo negdje u pozadini sviraju melodije Glorije Estefan. Ove sam jeseni odlučila vratiti se svojoj najvećoj ljubavi – pisanju, potaknuta gomilom poruka koje sam primila, a svi su htjeli znati isto – gdje su nestali moji tekstovi? Moji tekstovi, moje riječi, moje misli koje obožavam nesebično dijeliti sa svojim dragim ženama od sada su samo ovdje, na mom malom kreativnom kutku u kojemu imam apsolutnu slobodu da dijelim svoje mišljenje, osjećaje, želje i snove. Moje pisanje bilo je na ljetnom godišnjem odmoru koje i zaslužuje. Sada se vraća, bogatije za nova iskustva koja ne mogu dočekati da podijelim s vama!

Vraća se sa novog-starog mjesta, tamo gdje je sve prvi put započelo prije istih tih pet godina. U mojoj djevojačkoj sobi, na mom prastarom laptopu koji je ovu jesen iznenada oživio, kao da je i njemu trebala slavna smjena godišnjih doba. I ta se djevojačka soba razlikuje od onoga kakva je bila prije pet godina. Iz nje više ne vrište kaputi, puloveri i cipelice. Ona je zatrpana knjigama, časopisima, bilježnicama i papirima. Kako bi moj dragi rekao: „Još se nisi ostavila svojih best-sellera?“ Ne samo da nisam, nego više ne mogu zamisliti početak noći bez da otvorim neku stranicu. Ono što ove jeseni željno iščekujem pročitati knjiga je Jasmine Rodić, drage mi kolumnistice hrvatskog Cosmopolitana. Izlazak njezine knjige baš u jesen, još je jedna potvrda kako se nova poglavlja najbolje započinju baš sada. Nakon što sam godinama čitala njene kolumne, prolazila kroz sve faze slomljenog srca uz nekome možda trivijalne, ali meni iznimno drage tekstove, konačno se sada svi nalaze tamo gdje i trebaju biti – ukoričeni na jednom mjestu! Ponovno ću proživjeti sve emocije s kojima sam prečesto suosjećala sa autoricom, i to sa najvećim osmijehom. Nije li to jedno ostvarenje snova? Meni je to samo jedna potvrda da se od snova nikada ne smije odustati, ali i da na njima treba uporno raditi, makar trajalo godinama.

Što će biti na vašoj književnoj polici ove jeseni? 

I dok sanjam kako će jednoga dana i moji tekstovi dobiti svoj papirnati izgled, svoj ukoričeni paketić, ovu ću jesen posebno proslaviti. Vrlo brzo dolazi jedan datum koji će obilježiti možda moju najveću promjenu do tada. Dan koji je promijenio sva moja viđenja ljubavi, muškaraca i veza i potpuno me okrenuo naglavačke. I baš taj najljepši dio mog života počeo je u jesen, u trenucima kada najviše čezneš za dodirom nečije ruke, za nekim posebnim tko će izmamiti osmijeh na moje lice.

Znam, ako prelistate Vogue ili bilo koji drugi modni časopis nigdje nećete naći onaj „modni“ dodatak koji vam ove  i svake jeseni najviše treba -  čvrsta muška ruka koja će vas voditi kroz sve promjene za koje sam sigurna da ćete ih ostvariti baš u ovo godišnje doba!

Sve što vam treba u jesen samo je jedan ljubavni kliconoša od kojega ćete bolovati i u zimu, proljeće, ljeto..

Smatrajte jesen vlastitom vjenčanom ceremonijom. Ako ste poželjele novi početak, zavjetujte se samoj sebi na dugu i uspješnu emotivnu suradnju. Pronađite nešto novo, poput kliconoše koja će vas zaraziti ljubavlju, posudite nešto poput dobre knjige koja će vam uljepšati jesenske dane, izvucite iz ormara svoj najstariji kaput i odjenite uspomene, nabavite nešto plavo, makar to bio jedan samo vaš komadić neba pod kojim ćete upakirati neke svoje nove snove.

Nasmiješite se jeseni, jer ona se itekako smiješi vama! 

______________
S ljubavlju, A.

Oznake: , , , , , , , , , , , , , , , , ,