Kako sam odlučila postati bloger


Trebalo mi je dugo vremena da se odlučim na pisanje bloga. Djelomično je to zato što sam nekako usput razvila nekakvu averziju prema modnim blogericama. Iako u naslovu ovog bloga ponosno stoji riječ "cipele", nemojte očekivati kojekakve fotografije različitih outfita. To ipak prepuštam onima koji se ne vole, poput mene igrati riječima, već svoju ljubav prema modi izražavaju jednim klikom fotoaparata.


Možda sam često ocrtavana i kao površna, ali ne mogu si pomoći - ima nešto u modi, modnoj fotografiji i cjelokupnoj modnoj industriji. Ona je jedna posebna, suvremena umjetnost na koju netko poput mene, ljubitelj lijepoga ne može ostati imun.


Moja potreba da pišem i svaki put iznova stvaram male slagalice satkane od riječi i fotografija nastala je..hm...kada točno? Pretpostavljam od kada znam za sebe. Do puberteta redovno sam bilježila svoje osjećaje i poglede na svijet u stranice dnevnika koje i dan-danas ponosno čuvam u jednoj kutiji. Onda, sa dolaskom modernih vremena, odabrala sam tipkovnicu. Iako za mene ne postoji ništa ljepše nego miris stare knjige i novog časopisa, kako se uopće oduprijeti pošasti modernog doba? Stoga, nakon što je moja Facebook ovisnost postala već simptomatična, a dugme "reblog" na Tumblru izgubilo na svojoj snazi, vrijeme da je sve svoje misli pretočim u jedan novi, virtualni dnevnik.


No, lagala bi kada bi rekla da je ovo moj početak. Moja ipak, pored mode, najveća inspiracija ostala je ljubav. Kome točno ta magična sila nije vječita inspiracija? O ljubavi, onim nesretnim, slobodnim, sretnim, preboljenim i budućim pisala sam kao suradnik jednog posebnog dijela Interneta. Riječ je o Wannabe Magazine-u.  Sasvim slučajno, i moje se ime našlo među stotinama ljudi koje svakoga dana svoje misli dijele sa širokom publikom. Kreirati stranice jednog magazina koji bez predrasuda povezuje ljude i njihova znanja, svakog me dana naučilo nečemu novome. 

Kaže naziv mog bloga "O cipelama i ljubavi", a vi se pitate zašto baš cipele? S vremenom, kako se moj stil pisanja gradio uhvatila sam samu sebe kako često upotrebljavam metaforu cipela za neke obične i neobične događaje u životu. Bilo je cipela koje su obilježile moje uspone i padove, nova i stara radna mjesta, početke i krajeve.

Nitko nikada neće znati kako je u vašim cipelama...


Jer, svaki je korak važan. Počevši od onog prvog kada se ustanete iz kreveta i odlučite iskoristiti dan. Sve do onoga posljednjeg, kada vas ljubav pošalje u lagani san.
Bit će i ovaj virtualni prostor jedan veliki korak za mene. A kakve cipele nosim sada? To vam ipak, neću odati.

S ljubavlju, 
Andrea



Oznake: , , , , , ,